Hipertenzija je kronično stanje karakterizirano povišenim krvnim pritiskom iznad 140/90 mmHg. Nastaje zbog povećanog otpora u krvnim žilama ili povećane količine krvi koju srce pumpa. Glavni uzroci uključuju genetske predispozicije, pretilost, prekomjernu konzumaciju soli, stres, nedostatak tjelesne aktivnosti, pušenje i konzumaciju alkohola. Starija dob također značajno povećava rizik od razvoja hipertenzije u hrvatskoj populaciji.
Hipertenzija se često naziva "tihim ubojicom" jer mnogi pacijenti nemaju simptome. Kada se simptomi pojavljuju, mogu uključivati glavobolju, vrtoglavicu, kratkoću daha i bolove u prsima. Dijagnoza se postavlja mjerenjem krvnog pritiska tijekom nekoliko posjeta liječniku. U Hrvatskoj se preporučuje redovito praćenje krvnog pritiska kod odraslih osoba starijih od 40 godina.
ACE inhibitori su prva linija liječenja hipertenzije i srčane insuficijencije. U hrvatskim ljekarnama dostupni su sljedeći pripravci:
Ovi lijekovi blokiru enzim koji sudjeluje u nastanku angiotenzina II, što rezultira opuštanjem krvnih žila.
Beta-blokatori smanjuju učestalost otkucaja srca i snagu srčanih kontrakcija, čime snižavaju krvni pritisak. Metoprolol je selektivan beta-blokator pogodan za pacijente s astmom. Bisoprolol ima dugotrajno djelovanje i odličan je za liječenje srčane insuficijencije. Atenolol se često koristi kod mlađih pacijenata. Ovi lijekovi su posebno korisni kod pacijenata koji su preživjeli infarkt miokarda jer pružaju kardioprotektivni učinak.
Diuretici povećavaju izlučivanje natrijuma i vode kroz bubrege, smanjujući volumen krvi. Kalcijski blokatori opuštaju srčani mišić i krvne žile blokiranjem ulaska kalcija u stanice. Kombinacija ovih lijekova s ACE inhibitorima ili beta-blokatorima često daje najbolje rezultate u kontroli hipertenzije kod hrvatskih pacijenata.
Ishemijska bolest srca nastaje zbog suženja koronarnih arterija aterosklerotskim plakovima. Angina pektoris je bol u prsima koji nastaje zbog privremene nedostatnosti kisika u srčanom mišiću, obično tijekom fizičke aktivnosti. Infarkt miokarda nastaje kada se koronarna arterija potpuno zatvori, što dovodi do odumiranja dijela srčanog mišića. Simptomi uključuju snažnu bol u prsima, kratkoću daha, mučninu i znojenje. Hitna medicinska pomoć je ključna.
Glavni faktori rizika uključuju povišeni kolesterol, hipertenziju, dijabetes, pušenje, pretilost i obiteljsku anamneze. Prevencija uključuje zdravu prehranu bogatu voćem i povrćem, redovitu tjelesnu aktivnost, prestanak pušenja i kontrolu tjelesne težine. U Hrvatskoj se preporučuje redovito praćenje lipidnog profila i glukoze u krvi nakon 40. godine života radi ranog otkrivanja faktora rizika.
Antiagregacijski lijekovi sprječavaju stvaranje krvnih ugrušaka koji mogu začepiti koronarne arterije. Aspirin u malim dozama (75-100 mg dnevno) je osnova terapije za sekundarnu prevenciju. Clopidogrel se koristi kod pacijenata koji ne podnose aspirin ili u kombinaciji s aspirinom nakon ugradnje stenta. Ovi lijekovi značajno smanjuju rizik od ponovnog infarkta miokarda i moždanog udara kod pacijenata s ustanovljenom ishemijskom bolešću srca.
Aritmije predstavljaju poremećaje srčanog ritma koji mogu biti bradikardije (spor ritam), tahikardije (brz ritam) ili nepravilni ritmovi. Najčešće aritmije uključuju fibrilaciju atrija, atrijsku tahikardiju, ventrikulsku tahikardiju i ekstrasistole. Uzroci mogu biti ishemijska bolest srca, hipertenzija, dijabetes, hipertireoidizam, stres, prekomjerna konzumacija kofeina ili alkohola, te genetski faktori. Starija životna dob također povećava rizik od nastanka aritmija.
Simptomi aritmija variraju ovisno o vrsti i težini poremećaja. Najčešći simptomi uključuju palpitacije, neregularan puls, vrtoglavicu, kratkoću daha, bol u prsima i umor. Dijagnostika se provodi elektrokardiogramom (EKG), Holter monitoringom 24-satnog EKG-a, ehokardiografijom i testovima opterećenja. U težim slučajevima može biti potrebna elektrofiziološka studija za preciznu lokalizaciju aritmogenog žarišta u srcu.
Antiaritmijski lijekovi koriste se za kontrolu srčanog ritma i sprječavanje recidiva aritmija. Amiodaron je učinkovit kod različitih vrsta aritmija, ali zahtijeva redovito praćenje funkcije štitnjače i pluća. Propafenon se koristi kod supraventrikulskih aritmija i djeluje blokiranjem natrijskih kanala. Sotalol kombinira beta-blokatorska svojstva s produljenjem repolarizacije. Svi antiaritmici zahtijevaju pažljivo doziranje i redovito praćenje zbog mogućih nuspojava i proaritmijskih učinaka.
Antikoagulantna terapija ključna je za sprječavanje tromboembolijskih komplikacija kod fibrilacije atrija. Warfarin je tradicionalni antikoagulans koji zahtijeva redovito praćenje INR vrijednosti i prilagođavanje doze. Rivaroxaban pripada novijim oralnim antikoagulantsima (NOAK) koji imaju predvidljiviji učinak i ne zahtijevaju rutinsko laboratorijsko praćenje. Izbor antikoagulansa ovisi o CHA2DS2-VASc rezultatu, funkciji bubrega, mogućnostima praćenja i preferencijama pacijenta.
Srčana insuficijencija nastaje kada srce ne može pumpati dovoljnu količinu krvi za potrebe organizma. Patofiziološki procesi uključuju aktivaciju renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava, simpatičkog živčanog sustava i oslobađanje natriuretskih peptida. Bolest se klasificira u četiri stadija prema ACC/AHA smjernicama:
Glavni simptomi uključuju kratkoću daha, umor, otok nogu i smanjenu toleranciju napora. Objektni znakovi su tahikardija, galopni ritam, hepatomegalija i plućni edemi. Dijagnoza se postavlja kombinacijom kliničke slike, ehokardiografije koja pokazuje sniženu ejekcijsku frakciju, povišenih natriuretskih peptida (BNP, NT-proBNP) i radiografije toraksa. Dodatne pretrage uključuju EKG, laboratorijske pretrage i koronarografiju za otkrivanje uzroka.
Digitalis preparati, osobito digoksin, predstavljaju važnu skupinu lijekova u liječenju srčane insuficijencije s oslabljenom sistoličkom funkcijom. Digoksin povećava kontraktilnost srca i usporava srčanu frekvenciju, što poboljšava simptome i kvalitetu života pacijenata. U hrvatskim ljekarnama dostupan je kao Digoxin u različitim oblicima, uključujući tablete i injekcije za bolničku upotrebu.
Moderna terapija srčane insuficijencije temelji se na kombinaciji nekoliko skupina lijekova. Standardni pristup uključuje ACE inhibitore ili ARB-ove, beta-blokatore te diuretike. Važno je postupno povećavanje doza pod strogim liječničkim nadzorom, s redovitim kontrolama elektrolita i bubrežne funkcije. Pacijenti trebaju biti educirani o važnosti redovitog uzimanja terapije i prepoznavanju znakova pogoršanja stanja.
Moždani udar predstavlja jednu od vodećih uzroka smrti i invaliditeta u Hrvatskoj. Razlikujemo ishemijski moždani udar, koji čini oko 85% svih slučajeva, i hemoragijski moždani udar. Tranzijentni ishemijski napad (TIA) često prethodi moždanom udaru i predstavlja ozbiljan znak upozorenja koji zahtijeva hitnu medicinsku procjenu i preventivno liječenje.
Prevencija moždanog udara temelji se na kontroli faktora rizika kao što su hipertenzija, dijabetes, dislipidemija i fibrilacija atrija. Akutno zbrinjavanje uključuje brzu dijagnostiku i, kod ishemijskog udara, potencijalnu primjenu trombolitičke terapije ili mehaničke trombektomije. Važno je prepoznavanje simptoma pomoću FAST testa i hitno pozivanje medicinske pomoći.
U hrvatskim ljekarnama dostupni su različiti antikoagulantni i antiagregacijski lijekovi za prevenciju cerebrovaskularnih događaja:
Venski tromboembolizam (VTE) obuhvaća duboku vensku trombozu (DVT) i plućnu emboliju (PE), koje predstavljaju različite manifestacije iste bolesti. DVT najčešće zahvaća duboke vene nogu, dok plućna embolija nastaje kada se dio tromba odvojui putuje u plućnu cirkulaciju. Oba stanja mogu biti životno ugrožavajuća i zahtijevaju hitno liječenje.
Razvoj venskog tromboembolizma povezan je s Virchowljevom trijadom - usporavanjem venskog protoka, oštećenjem stijenke krvne žile i povećanom sklonosti zgrušavanju. Glavni faktori rizika uključuju produženu imobilizaciju, kirurške zahvate, maligne bolesti, trudnoću, hormonsku terapiju i nasljedne trombofilije. Klinička slika DVT-a uključuje bol, otok i crvenilo zahvaćene ekstremiteta, dok se plućna embolija može manifestirati dispnejom, bolovima u prsima i tahikardijom.
Liječenje venskog tromboembolizma temelji se na antikoagulantnoj terapiji. U hrvatskim zdravstvenim ustanovama dostupni su niskotežinski heparini za početno liječenje i oralni antikoagulanti za dugoročnu terapiju. Niskotežinski heparini kao što su enoksaparin i dalteparin omogućavaju ambulantno liječenje mnogih pacijenata. Za dugotrajnu antikoagulaciju koriste se varfarin s redovitim kontrolama INR-a ili novi oralni antikoagulanti koji ne zahtijevaju laboratorijski monitoring.
