Depresija i anksiozni poremećaji spadaju među najčešće mentalne poremećaje u Hrvatskoj, pogađajući gotovo 15% populacije tijekom života. Depresija se karakterizira dugotrajnim osjećajem tuge, beznađa i gubitkom interesa za svakodnevne aktivnosti, dok se anksiozni poremećaji manifestiraju kroz pretjeranu zabrinutost, strah i tjelesne simptome poput ubrzanog rada srca i znojenja.
Glavni simptomi depresije uključuju trajnu tugu, umor, probleme s koncentracijom, promjene u apetitu i spavanju, te negativne misli. Anksiozni poremećaji se prepoznaju po stalnoj napetosti, izbjegavanju određenih situacija, fizičkim simptomima poput glavobolje i mučnine, te osjećaju nadolazeće opasnosti. Ovi poremećaji značajno utječu na svakodnevni život, radnu sposobnost i interpersonalne odnose.
U hrvatskim ljekarnama dostupni su različiti tipovi antidepresiva. SSRI inhibitori poput sertralina, escitaloprama i fluoksetina predstavljaju prvu liniju liječenja zbog manje nuspojava. SNRI inhibitori, uključujući venlafaksin i duloksetin, djeluju na serotonin i noradrenalin, a posebno su učinkoviti kod teških oblika depresije.
Benzodiazepini poput alprazolama, lorazepama i diazepama pružaju brzu pomoć kod akutnih anksioznih stanja, ali preporučuje se kratkotrajna uporaba zbog rizika od ovisnosti. Buspiron predstavlja sigurniju alternativu za dugoročno liječenje anksioznosti bez rizika od ovisnosti. Važno je pridržavati se propisane doze i nikada ne prekidati terapiju naglo bez konzultacije s liječnikom.
Bipolarni poremećaj karakterizira se izmjenom maničnih i depresivnih epizoda koji značajno utječu na kvalitetu života. Manični epizodi uključuju povišeno raspoloženje, smanjenu potrebu za spavanjem, grandioznost i impulzivno ponašanje, dok depresivni epizodi donose duboku tugu, beznađe i gubitak energije.
Postoje dva glavna tipa bipolarnog poremećaja: Tip I karakteriziran punim maničnim epizodama i Tip II s blagim hipomaničnim epizodama i težim depresivnim fazama. Kontinuirano liječenje je ključno za sprječavanje recidiva i održavanje stabilnosti raspoloženja, što omogućava normalan život i rad.
Litij karbonat ostaje zlatni standard u liječenju bipolarnog poremećaja, učinkovit u sprječavanju kako maničnih tako i depresivnih epizoda. Antikonvulzivi poput valproata, karbamazepina i lamotrigina pokazuju izvrsne rezultate, posebno lamotrigin u prevenciji depresivnih epizoda.
Atipični antipsihotici poput kvetiapina, olanzapina i aripiprazola također se koriste kao stabilizatori raspoloženja. Redovito praćenje razine lijeka u krvi, funkcije bubrega i štitnjače je obavezno, osobito kod terapije litijem. Pacijenti trebaju redovite kontrole i laboratorijske pretrage radi sigurnosti liječenja.
Shizofrenija je ozbiljan mentalni poremećaj koji utječe na način kako osoba misli, osjeća i ponaša se. Karakteriziraju je pozitivni i negativni simptomi koji značajno utječu na svakodnevni život bolesnika. Pozitivni simptomi uključuju halucinacije, sumanutosti, dezorganiziran govor i ponašanje, dok se negativni simptomi manifestiraju kroz smanjenu emocionalnu ekspresiju, apatiju, socijalno povlačenje i smanjenu motivaciju.
Kognitivne funkcije također su značajno pogođene kod osoba sa shizofrenijom. Problemi s koncentracijom, pamćenjem, izvršnim funkcijama i brzinom obrade informacija česta su obilježja ovog poremećaja. Ovi kognitivni deficiti mogu biti prisutni i prije pojave ostalih simptoma, što naglašava važnost ranog prepoznavanja i intervencije.
Klasični antipsihotici, poznati i kao tipični antipsihotici, predstavljaju prvu liniju farmakološkog liječenja psihotičnih poremećaja. Najčešće korišteni pripravci ove skupine uključuju:
Ovi lijekovi djeluju prvenstveno blokadom dopaminskih D2 receptora u mozgu. Međutim, njihova upotreba često je ograničena ekstrapiramidalnim nuspojavama koje uključuju distronije, akatiziju, parkinsonizam i tardivnu diskineziju.
Atipični antipsihotici predstavljaju moderniji pristup liječenju shizofrenije s povoljnijim profilom nuspojava. Najčešće propisivani pripravci uključuju risperidon, olanzapin, kvetiapin i aripiprazol. Glavne prednosti u odnosu na klasične antipsihotike su manja učestalost ekstrapiramidalnih nuspojava, bolja učinkovitost na negativne simptome i kognitivne funkcije.
Ipak, atipični antipsihotici mogu uzrokovati metaboličke nuspojave poput povećanja tjelesne težine, diabetes mellitusa i dislipidemije. Stoga je potrebno redovito praćenje tjelesne težine, glukoze u krvi i lipidnog statusa tijekom liječenja.
ADHD je neurobiološki poremećaj koji se manifestira kroz tri glavne skupine simptoma: nepažnju, hiperaktivnost i impulzivnost. Kod djece, simptomi uključuju poteškoće s koncentracijom, neprestano kretanje, prekidanje drugih i nemogućnost čekanja reda. Kod odraslih se simptomi često manifestiraju kroz probleme s organizacijom, prokrastinaciju, zaboravljivost i impulzivno donošenje odluka.
Dijagnostički kriteriji zahtijevaju da simptomi budu prisutni prije sedme godine života, traju najmanje šest mjeseci i značajno narušavaju funkcioniranje u najmanje dva životna područja. ADHD može imati ozbiljan utjecaj na školski uspjeh kod djece i radnu produktivnost kod odraslih, kao i na socijalne odnose i samopoštovanje.
Metilfenidat je najčešće propisivani stimulans za liječenje ADHD-a, dostupan u različitim formulacijama:
Atomoksetin predstavlja važnu alternativu kao ne-stimulans lijek, posebno koristan kod pacijenata s kontraindikacijama za stimulanse ili kod koegzistentnih poremećaja. Doziranje se individualno prilagođava svakom pacijentu, a potrebno je redovito praćenje učinkovitosti terapije, nuspojava i rasta kod djece.
Poremećaji spavanja predstavljaju jedan od najčešćih problema koji utječu na mentalno zdravlje stanovništva u Hrvatskoj. Nesanica, kao najrašireniji oblik, može nastati zbog stresa, anksioznosti, depresije ili vanjskih čimbenika poput promjene radnog vremena. Akutna nesanica obično traje kratko, dok kronična nesanica može značajno narušiti kvalitetu života i radnu sposobnost.
Poremećaji ciklusa spavanja često se javljaju kod osoba koje rade u smjenama, putuju kroz vremenske zone ili imaju neregularan životni ritam. Ovi poremećaji direktno utječu na mentalno zdravlje, povećavajući rizik od razvoja depresije, anksioznih poremećaja i kognitivnih problema.
Moderna farmakoterapija nudi različite opcije za liječenje poremećaja spavanja. Z-lijekovi poput zolpidema i zopiklona predstavljaju zlatni standard za kratkoročno liječenje nesanice zbog svoje selektivnosti i manjeg rizika od ovisnosti u odnosu na starije benzodiazepine.
Posebnu pozornost treba posvetiti sigurnosnim mjerama i sprječavanju ovisnosti, osobito kod dugoročne uporabe sedativa.
Liječenje mentalnih poremećaja zahtijeva koordiniran pristup između psihijatara, obiteljskih liječnika i farmaceuta. U Hrvatskoj je posebno važno redovito praćenje pacijenata koji uzimaju psihotropne lijekove, jer svaki organizam različito reagira na terapiju. Liječnici moraju redovito prilagođavati doze i kombinacije lijekova prema individualnim potrebama pacijenta.
Prepoznavanje nuspojava ključno je za sigurno liječenje. Pacijenti trebaju biti educirani o mogućim znakovima koji zahtijevaju hitnu medicinsku pomoć ili promjenu terapije.
Interakcije između psihotropnih lijekova i drugih medikamenata mogu biti ozbiljne i ponekad životno opasne. Posebnu pozornost zahtijevaju:
Psihoterapija predstavlja važnu dopunu farmakoterapiji u liječenju mentalnih poremećaja. U Hrvatskoj postoje brojne grupe podrške i edukacijski programi koji pomažu pacijentima i njihovim obiteljima. Zdrav način života, redovita tjelesna aktivnost i pravilna prehrana značajno doprinose uspjehu liječenja i održavanju mentalnog zdravlja.
