Rak je skupina bolesti karakterizirana nekontroliranim rastom i širenjem abnormalnih stanica u organizmu. Nastaje kada se normalne stanice transformiraju u maligne zbog oštećenja DNA, što dovodi do gubitka kontrole nad staničnim ciklusom. Maligni tumori mogu nastati u bilo kojem dijelu tijela i imaju sposobnost metastaziranja - širenja na udaljena tkiva i organe.
Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, najčešći oblici raka u Hrvatskoj uključuju:
Hrvatska bilježi oko 25.000 novih slučajeva raka godišnje, što čini značajan javnozdravstveni izazov. Rana dijagnostika ključna je za uspješno liječenje - mnogi oblici raka mogu se potpuno izliječiti ako se otkriju u ranim stadijima. Liječnici onkolozi specijalizirani su za dijagnosticiranje, liječenje i praćenje pacijenata s malignim bolestima, koordinirajući multidisciplinarni pristup koji uključuje kirurge, radiologe i ostale stručnjake.
Kemoterapija predstavlja sustavno liječenje raka pomoću citotoksičnih lijekova koji uništavaju maligne stanice ili inhibiraju njihov rast. Kemoterapijski lijekovi djeluju na različite načine - alcuni oštećuju DNA tumorskih stanica, drugi omemetaju sintezu proteina ili interferiraju s procesima stanične diobe. Ciklusi liječenja obično se primjenjuju u intervalima od 2-4 tjedna, omogućavajući oporavak zdravih stanica između tretmana.
Alkilirajući agensi kao što su ciklofosfamid i karboplatin vezuju se izravno za DNA i sprečavaju replikaciju stanica. Ovi lijekovi efikasni su protiv različitih tipova tumora, uključujući limfome i karcinome jajnika.
Antimetaboliti poput metotreksata i 5-fluorouracila imitiraju prirodne metabolite potrebne za sintezu DNA i RNA, čime blokiraju proliferaciju malignih stanica. Metotreksaat se široko koristi za liječenje leukemija i solidnih tumora.
Antraciklinski antibiotici (doksorubicin, epirubicin) interferiraju s DNA replikacijom i posebno su učinkoviti kod karcinoma dojke i sarkoma. Taxani (paklitaksel, docetaksel) stabiliziraju mikrotubule i sprečavaju staničnu diobu, dok platinski spojevi (cisplatin, oksaliplatin) stvaraju unakrsne veze u DNA molekuli.
Ciljna terapija i imunoterapija predstavljaju revoluciju u liječenju raka, omogućavajući precizno djelovanje na specifične molekule i aktivaciju imunološkog sustava protiv tumora. Ovi pristupi značajno poboljšavaju prognozu pacijenata i smanjuju nuspojave u odnosu na konvencionalnu kemoterapiju.
Monoklonska antitijela ciljano se vežu za specifične proteine na površini tumorskih stanica. Trastuzumab se koristi za liječenje HER2-pozitivnog raka dojke i želuca, rituximab za B-stanične limfome, dok bevacizumab inhibira angiogenezu kod različitih tipova raka.
Inhibitori tirozin kinaze poput imatiniba, erlotiniba i sorafeniba blokiraju signalne putove potrebne za rast tumora. Checkpoint inhibitori kao što su pembrolizumab i nivolumab omogućavaju imunološkom sustavu prepoznavanje i napad na tumorske stanice.
Hormonska terapija temelji se na blokiranju djelovanja hormona koji potiču rast određenih tipova raka, osobito raka dojke i prostate. Ovaj pristup značajno usporava progresiju bolesti i produžuje preživljenje pacijenata s hormonski ovisnim tumorima.
Tamoksifen ostaje zlatni standard za hormonski pozitivni rak dojke kod žena u premenopauzi, dok se aromatazni inhibitori poput anastrozola i letrozola koriste kod postmenopauzalnih žena. Ovi lijekovi blokiraju proizvodnju ili djelovanje estrogena koji potiče rast tumora.
Antiandrogeni kao što su bikalutamid i enzalutamid blokiraju receptore za testosteron, dok LHRH agonisti poput goserelina i leuprorelina smanjuju proizvodnju testosterona u testisima.
Tijekom onkološkog liječenja, potporna terapija igra ključnu ulogu u poboljšanju kvalitete života pacijenata i smanjenju neugodnih nuspojava. Pravilno upravljanje nuspojavama omogućuje pacijentima lakše podnošenje glavnog liječenja i održavanje bolje fizičke kondicije.
Mučnina i povraćanje spadaju među najčešće nuspojave kemoterapije. Moderna antiemetska terapija uključuje ondansetron, granisetron i metoklopramid koji se primjenjuju preventivno ili terapijski. Ovi lijekovi značajno poboljšavaju podnošljivost liječenja i omogućuju nastavak redovitog unosa hrane.
Stimulatori rasta bijelog krvnog zrna poput filgrastima i pegfilgrastima pomažu u obnavljanju krvnih stanica nakon kemoterapije. Ovi lijekovi smanjuju rizik od infekcija i omogućuju održavanje planiranog raspored liječenja.
Preventivni pristup i komplementarne mjere čine važan dio cjelovite skrbi za onkološke pacijente. Ovi pristupi mogu značajno poboljšati ishode liječenja i općenito zdravlje pacijenata.
Vitamin D i kalcij su posebno važni za održavanje zdrave koštane mase, osobito kod pacijenata koji primaju hormonsku terapiju. Omega-3 masne kiseline mogu pomoći u smanjenju upale i poboljšanju imunološke funkcije. Antioxidansi poput vitamina C i E mogu pružiti zaštitu stanicama, iako se njihova primjena tijekom aktivnog liječenja treba konzultirati s onkologom.
Redovita tjelesna aktivnost prilagođena mogućnostima pacijenta poboljšava kondiciju, raspoloženje i podnošljivost liječenja. Probiotici tijekom liječenja pomažu u održavanju zdrave crijevne mikroflore.
